PREPORUČENO
LJEKOVITO BILJE

Konoplja

konoplja2
Latinski naziv: Cannabis sativa L. Drugi nazivi: kanabis, marihuana, trava, vutra, hašiš, skank

Breza

breza
Latinski naziv: Betula pendula L. Drugi nazivi: Brez, brezuša, briza, brizovina, metlika

Čičak

cicak
Latinski naziv: Arctium lappa Ljekarničko ime: Folia, Radix Bardanae Drugi nazivi: čakalj, repuh, polušina, lopuh

Zečji trn

zecjitrn
Latinski naziv: Ononis spinosa L. Ljekarničko ime: Radix Ononidis Drugi nazivi: zečji trn, čkalj, gladiš.
Pretraživanje bolesti po abecedi

Reaktivni artritis

Reaktivni artritis - CroMaps zdravstveni vodičReaktivni artritis označava akutnu, negnojnu, sterilnu upalu (bez nazočnosti mikroorganizama) jednog ili više zglobova, koja se javlja nakon nekog (uglavnom udaljenog) upalnog procesa u organizmu. Najčešće se reaktivni artritis javlja nakon upale mokraćnog (primjerice, upale mokraćne cijevi tj. uretritisa) i/ili spolnog sustava (primjerice, upale grlića maternice tzv. cervicitisa) ili se pak javlja nakon proljeva uzrokovanih mikroorganizmima. Reaktivni artritis javlja se obično u osoba s određenom nasljednom sklonošću.

Reaktivni artritis nastaje kao reakcija na infekciju koja se je događala negdje u tijelu. Upala zgloba ili zglobova obično se javlja u roku od mjesec dana nakon infekcije. Osim zglobova, često su upalom zahvaćene tetive i hvatišta tetiva za kost. Nerijetko je reaktivni artritis udružen i s karakterističnim izvanzglobnim obilježjima kao što su upala bjeloočnice (konjunktivitis), upala šarenice (iritis) i promjenama na koži i/ili sluznicama.

Najčešće se reaktivni artritis javlja nakon infekcije mokraćnog odnosno spolnog sustava ili infekcije crijeva. Infekcija mokraćnog ili spolnog sustava uzrokovana s Chlamydiom trachomatis najčešći je pokretač razvoja reaktivnog artritisa. To je ujedno i najčešća spolno prenosiva infekcija. Infekcija mokraćnog sustava ili spolnog sustava uzrokovana s Chlamydiom trachomatis obično je blagog tijeka i prolazi bez većih simptoma. Pokretač za razvoj reaktivnog artritisa može biti i mikroorganizam koji se naziva Ureaplasma urealyticum, a koji također izaziva upalu mokraćnog i spolnog sustava.

Od mikroorganizama koji uzrokuju infekcije crijeva, a ujedno su i pokretači nastanka reaktivnog artritisa, najčešći su Shigella flexneri, Salmonela enteritidis, Salmonela typhimurium, Yersinia enterocolitica i Campylobacter jejuni. Infekcije crijeva uzrokovane gore navedenim mikroorganizmima najčešće su blagog tijeka i očituju se prolaznim bolovima u trbuhu te pojavom proljevastih stolica. Upravo taj blagi tijek infekcije mokraćnog i/ili spolnog sustava odnosno crijeva razlogom je što mlađe, inače zdrave osobe, ne traže liječničku pomoć.

Reaktivni artritisi, prema pokretaču koji do njih dovodi, dijele se u dvije velike skupine: SARA i EARA. Kratica SARA dolazi od engl. riječi sexually aquired reactive arthritis što u prijevodu znači seksualnim putem stečeni reaktivni artritis, a kratica EARA dolazi od engleskog pojma enteritic aquired reactive arthritis što u prijevodu znači crijevnim putem stečeni reaktivni artritis.

Dakle, infekcije mokraćnog i/ili spolnog sustava kao i infekcije crijeva koje prethode reaktivnom artritisu, najčešće su blage bez težih simptoma te često u mlađe, inače zdrave populacije, budu nezapamćene. Tek kad se, najčešće u roku od mjesec dana po infekciji, javi bolna, upala jednog ili više zglobova koja može biti i izrazito burna – praćena visokom tjelesnom temperaturom, općom slabošću i malaksalošću.

Klinička slika je vrlo raznolika i varira od blagih bolova u zglobovima do upale zgloba (artritisa) koji može biti tako "jak" da bolesnik nije u mogućnosti "ustati iz kreveta" tijekom nekoliko tjedana. Mogu biti prisutni i opći simptomi kao što je umor, malaksalost i povišena tjelesna temperatura. Upali zgloba/zglobova obično (nekoliko tjedana ranije) prethode blaži bolovi u trbuhu praćeni proljevastim stolicama, ili pak "blagi" uretritisi koji se očituju smetnjama pri mokrenju, osjećaju "peckanja" pri mokrenju ili pojavi iscjetka iz spolnog organa kraćeg trajanja. Takve blage prolazne tegobe mogu biti zaboravljenje te je dužnost liječnika da podrobno ispita bolesnika o tim i takvim događanjima. Dozna li se od bolesnika da je upalnom procesu u zglobu prethodio proljev ili infekcija mokraćnog odnosno spolnog sustava opravdana je sumnja na razvoj reaktivnog artritisa. Kako su bolesnici s reaktivnim artritisom obično mlađe odrasle, seksualno aktivne osobe infekcija genitourinarnog sustava s klamidijom najčešći je pokretač nastanka ove vrsti artritisa.

Upalom su pretežito zahvaćeni zglobovi donjih udova, što se očituje bolovima, ukočenošću, osjetljivošću i ograničenošću pokreta, a često i izrazitom oteklinom zahvaćenog zgloba. Najčešće su upalom zahvaćena koljena i nožni zglobovi. Osim upale zglobova, u bolesnika se često javlja i izrazita bolnost u područjima hvatišta tetiva za kost. Česta je i bol duž kralježnice. Posebice se bolesnici žale na bol u leđima i ukočenost koja se pojačava nakon mirovanja i odmora.


Simptomi

Artritis u prosjeku traje oko 4 do 5 mjeseci. Prognoza je obično dobra, čak i u najtežim oblicima ovog artritisa. Međutim, bolest se može ponovno javiti ili postati kroničnom, očitujući se ponavljajućim upalama zglobova, tetiva i tetivnih ovojnica, zahvaćenošću kralježnice s dominirajućim bolovima i ukočenošću u leđima.

Najčešće izvanzglobne manifestacije u reaktivnom artritisu su promjene (lezije) kože i sluznica, te akutna upala očnih ovojnica bjeloočnice (konjunktivitis) ili šarenice (iritis). Kožne promjene nerijetko su u obliku mjehurića, mrlja, gnojnih prištića i krasta na dlanovima i tabanima. Često se na sluznici usne šupljine ponavljano javljaju bezbolni vrijedovi. Mali, bezbolni vrijedovi ili crvena ljuskava područja mogu se pojaviti i na spolovilu. Druge rijeđe izvanzglobne manifestacije uključuju promjene živčanog sustava, promjene na bubrezima, smetnje provođenja srčanih impulsa odnosno promjene na srčanom (aortnom) zalistku.

Dijagnoza

Ne postoji specifični test kojim se dokazuje reaktivni artritis. Dijagnoza se postavlja sažimanjem podataka o tijeku bolesti, temeljem vrlo detaljnog pregleda i na osnovu eventualnog dokaza prisutne ili preboljele upale mokraćnog ili spolnog sustava odnosno crijeva. Ako je zahvaćen samo jedan zglob obavezno se analizira tekućina dobivena punkcijom iz zgloba ne bi li se isključili drugi uzroci upale zgloba (primjerice, mikroorganizmi koji uzrokuju infekcijski artritis). Primjenjuju se i testovi iz krvi koji su nespecifični i govore u prilog upalnog procesa u organizmu. Redovito se ispituju uzorci mokraće, stolice, obrisci mokraćne cijevi i dr. na prisustvo mikroorganizama. Nerijetko se rendgenski snimaju zglobovi u području zdjelice , kralježnica i periferni, upalom zahvaćeni zglobovi. Genetska sklonost za razvoj reaktivnog artritisa povezana je s antigenom HLA B 27. Bolest je manje agresivna od reumatoidnog artritisa, no može dovesti do trajnih posljedica.

Liječenje

Liječenje reaktivnog artritisa ovisi o težini bolesti. Primjenjuju se nesteroidni antireumatici, koje valja uzimati u punoj dozi jer tada iskazuju puni protuupalni učinak. Važno ih je uzimati i dovoljno dugo vrijeme. Nesteroidni antireumatici primjenjeni, po uputi liječnika, djelovat će ne samo na ublažavanje boli već i na simirivanje upale.

U nekih bolesnika opravdana je primjena kortikosteroida. To je vrst lijekova koji također smiruju, ublažavaju upalu. Kortikosteroidi se primjenjuju lokalno (daju u upaljeni zglob ili tetivno hvatište). U najtežim oblicima reaktivnog artritisa primjenjuju se kortikosteroidi i sistemski tj. u obliku tableta ili injekcija.

U težim oblicima reaktivnog artritisa učinkovita je i primjena lijeka Sulfasalazina, posebice u bolesnika s kroničnim oblikom bolesti.

Najteže oblike reaktivnog artritisa potrebno je liječiti i citostaticima. Primjena antibiotika usmjerenog protiv mikroorganizma koji je bio pokretač za nastanak reaktivnog artritisa preporuča se samo onda ako se uzročnik izolira u urinu, obrisku uretre, stolici i dr. tijekom pojave artritisa. Primjerice ako se pri pojavi artritisa u bolesnika iz obriska uretre izolira klamidija započet će se liječenje antibiotikom u punoj dozi s ciljem eradikacije mikroorganizma.

Fizikalna terapija od velikog je značaja i tijekom aktivne bolesti i tijekom oporavka. Tijekom bolesti neobično je važno provoditi medicinsku gimnastiku. Medicinskom gimnastikom uspostavljamo ili povećavamo opseg pokreta, povećavamo mišićnu snagu, izdržljivost i koordinaciju pokreta. Vježbe se izvode dva puta dnevno u trajanju od 30 minuta.

Prognoza je općenito dobra. Najčešće se bolest javlja s nekoliko epizoda artritisa koji obično traju od nekoliko tjedana do 6 mjeseci.

Izvor: Hrvatska liga protiv reumatizma - www.reuma.hr

 

na vrh

Komentari

  • uzmi jedan dio meda na dva dijela mlake vode, te dodati 1 malu čajnu žlicu cimetovog praha, napraviti masu i polako masirati na bolne dijelove tijela, bol se smanjuje u roku od par minuta Ili, kod osoba koje boluju od artiritisa mogu ujutro i navečer uzeti jednu šalicu vruće vode sa dvije žlice meda i jednom malom čajnom žlicom cimetovog praha, treba piti redovito

    Komentar Stanko, 03/06/2014 11:00pm (7 months ago)

RSS feed za komentare ove stranice | RSS feed za sve komentare

Komentiraj


Napomena:
Poštovani/a zahvaljujemo se na Vašem komentaru. Vaš komentar će biti objavljen nakon odobrenja urednika.